“Vjerovao sam da sam u sretnom braku već 10 godina. Moja supruga ima 35 godina, a ja 38. Ona radi kao pekar, a ja kao računovođa. Imamo tri dječaka starosti ispod osam godina
Prije šest mjeseci ona je izgledala tako nesrećno. Pomislio sam da je to zbog djece, da joj je teško da ih čuva, jer smo svi bili zatvoreni u kući zbog pandemije. Čim je prošao prvi talas, ja sam djecu odveo kod moje majke za vikend kako bi ona mogla malo da se odmori.
Mislio sam da ako joj dam šansu da se odmori, sve će biti dobro. Kada sam se vratio kući, supruga me pitala da li možemo da razgovaramo o onome što je muči.
Sjeli smo i ona mi je priznala da se zaljubila u drugog muškarca. Bio je redovna mušterija u pekari u kojoj je radila. Počeli su da se dopisuju na Fejsbuku i prosto su kliknuli. Kada sam bio sa djecom kod majke, ona je izašla sa njim u šetnju.
Kada sam je pitao da li su spavali zajedno – raspala se i samo je plakala.
Počeo sam da vičem: “Da li si spavala sa njim? Da ili ne?”
Kroz suze mi je priznala da su spavali u našem krevetu, ali da se pokajala odmah nakon toga, te da je prekinula svaki kontakt sa tim muškarcem.
Plakala je i pričala kako moramo da ostanemo zajedno zbog dječaka, kako se više tako nešto neće ponoviti…
Od tog momenta prošla su tri mjeseca, a ja još uvijek ne mogu ni da je pogledam. Proklinjem sebe što sam je upoznao, što sam sa njom osnovao porodicu, što nisam primjetio znakove prevare, ali ništa mi to ne vrijedi…”
Primjedbe
Objavi komentar